Na slici (sa lijeva na desno):
Dobrica (ja), Vlatko Košturjak, Kristijan Zimmer, Richard M. Stallman, Milan Rajačić |
Više o tom posjetu možete počitati na HULK-ovim stranicama, a u nastavku se nalazi tekst koji je napisala Marijana Glavica i koji najbolje opisuje što je zapravo slobodan (open source) software, zašto je Linux slobodan, što je GNU pokret i zašto je on važan.
Ideja o slobodnom softveru nije nova. Prije 80-ih, čest je bio slučaj da je razmjena programskih rješenja među programerima te nadograđivanje i preoblikovanje softvera kojeg je napravio neko drugi, bila prirodna i normalna stvar u svijetu kompjutorske tehnologije i njenog razvoja. Uvijek se uz program mogao dobiti i njegov izvorni kod pa je originalni program mogao biti nadograđen i promijenjen tako da zadovolji neke druge specifične zadatke i probleme, ili da iste zadatke obavi na bolji i ekonomičniji način.
Početkom 80-ih takva razmjena je stavljena van zakona. Richard M. Stallman, pokretač GNU projekta uz pomoć kojeg je GNU/Linux danas to što jest, nije se mogao pomiriti s takvom politikom. Prokomentirao je svojatanje softvera i onemogućavanje uvida u izvorni kod na sljedeći način: "To je značilo da je prvi korak pri korištenju kompjutora bilo obećanje da nećeš pomagati susjedu. Zabranjena je suradnička zajednica. Pravilo koje su stvorili oni koji su na softver položili vlasništvo glasilo je: "Ako dijeliš sa susjedom, ti si pirat. Ako želiš neke promjene moraš čekati našu milost.""
Stallman je koncept vlasništva nad softverom shvatio kao moralnu povredu i oduzimanje ljudskih prava. Uvjeren da softveru treba sloboda, odlučio je ustrajati na toj ideji i kroz nekoliko godina zaista je uspostavio cjelokupan operacijski sustav baziran isključivo na slobodnom softveru, okupivši oko GNU projekta niz entuzijasta, mladih sposobnih programera kojima je glavna motivacija zadovoljstvo u stvaranju, a ne materijalna dobit.
Bilo bi grubo i neistinito reći da je vlasnički odnos prema softveru unazadio razvoj softvera, jer u taj razvoj se ulaže golem kapital i zato danas imamo na tržištu vrlo kvalitetne i korisne programske sustave i aplikacije. S druge strane, takav sustav pokazuje svoje slabosti prvenstveno zato što je monopolističan i zatvoren. Korisnicima se oduzima mogućnost da isprave greške koje su primijetili u programu. Sve što oni mogu učiniti, iako su sposobni da naprave poboljšanje koje će odgovarati njihovim specifičnim zahtjevima i potrebama, jest zahtijevati od proizvođača vlasnika da učini neku promjenu. Cijeli proces razvoja na taj se način usporava, postaje trom i neefikasan i zapravo ne ispunjava svoja obećanja - jer jedno od glavnih obećanja proizvođača softvera jest da će nam pružiti uslugu koja maksimalno ispunjava naše specijalne zahtjeve.
Linux je sustav kojeg je čekao Richard M. Stallman da postane srce slobodnih sustava. GNU GPL licenca pod kojom je Linux objavljen omogućila je Linuxu da ga razvija zajedničkim snagama skupina talentiranih i zanesenih pojedinaca, Bez ograničenja koja nameću komercijalne licencene na bilo koji dio sustava.
Korisnici Linuxa zaljubljenici su svog operacijskog sustava. Linux je njihov stil života. Oni su vrlo zahtjevnih mladi ljudi, vrsni poznavaoci računalne tehnologije, sposobni i spremni da se nose s izazovima novog vremena. Ako na tržištu softvera ne uspiju naći ono što odgovara njihovim potrebama, izmislit će svoje alate. Kao podršku, imat će cijelu svoju zajednicu koja je otvorena za pomoć, suradnju i razmjenu informacija.
Odabir operacijskog sustava i aplikacija potrebnih u poslovanju važna je i teška strateška odluka za svaku ozbiljnu tvrtku. Treba uzeti u obzir mnogo kriterija, npr. snaga, pouzdanost, sigurnost, cijena, dokumentacija, dostupnost podrške itd. No, svaki komercijalni proizvođač za svoj sustav tvrdi da je moćan, pouzdan, svestran i dokumentiran. Razlog zbog kojeg mnoge kompanije dobro stoje na tržištu ne leži samo u tehničkoj nadmoći njihovih proizvoda. Znatan dio uspjeha leži u marketinškim sposobnostima te kompanije (a poznata je stvar da marketinške aktivnosti ne odlikuje baš puka iskrenost).
Linux ne morate kupiti da biste ga koristili, kao i sve aplikacije koje pripadaju u kategoriju slobodnog softvera. Često je dostupan po cijeni medija na kojem se isporučuje ($2 do $3) ili ga možete skinuti s Interneta. Ipak, da ne bude zabune, slobodan softver ne mora nužno biti besplatan. Licenca GNU GPL, pod kojom je izdan Linux, i druge slične licence pod kojima je izdana većina slobodnog softvera dozvoljavaju naplaćivanje usluga vezanih uz distribuciju slobodnog softvera i tehničku podršku koju također pružaju.
Linuxu od samog početka nije bila dovođena u pitanje njegova snaga i sposobnost da se nosi sa različitim zadacima. Zamjerali su mu da nije user friendly, da nema dovoljno aplikacija za njega i da ne podržava velik dio hardvera, da nije dovoljno dokumentiran, da nema razvijenu podršku... No, sve ove zamjerke već neko vrijeme stoje na staklenim nogama, jer su ti nedostaci nešto što se sada rapidno mijenja i to ne samo zbog Linuxove snage i tehničke kvalitete, nego i zbog njegove slobodne prirode. Porastom interesa za Linux, sve se više ljudi angažira oko programiranja korisničkih aplikacija za Linux a problemi s podrškom za hardver postaju lakše rješivi jer proizvođači hardvera pokazuju interes za isporučivanje informacija potrebnih za pisanje drivera. Linux je sustav visokih potencijala!